Karcinom dojke: faktori rizika i značaj prevencije

Nazad

Rak dojke je najčešći maligni tumor kod žena; vodeći je uzrok smrti među malignim tumorima i jedan od vodećih uzroka preveremene smrti kod žena.

Broj novoobolelih i umrlih iz godine u godinu raste. U Srbiji se i dalje najčešće otkriva u odmaklim fazama.

Prema statističkim podacima godišnje u Srbiji oboli od raka dojke oko 4000 žena, a umre oko 1600 žena.

Rizik od oboljevanja značajno raste posle navršene 40. godine života ali oboljenje može nastupiti i u mladjem uzrastu. Od karcinoma dojke mogu oboleti i muškarci ali se 100 puta češće javlja medju ženskom populacijom.

Najznačajniji faktori rizika za obolevanje od raka dojke su: godine života i ženski pol, ali i nasledni, genetski faktori (nosioci mutacije gena BRCA 1i BRCA 2) i prethodno dijagnostikovan karcinom dojke. Genetski faktori odgovorni su za oko 5-10% slučajeva raka dojki. U slučaju pozitvne anamneze tj. postojanja raka dojki kod najbližih srodnika (majka, baka, sestra, tetka, otac, brat) veći rizik ima podatak o većem broju obolelih bliskih srodnika, bolest u mlađem uzrastu, obostrana bolest i pojava raka dojke kod srodnika muškog pola.

Ostali faktori rizika su:

  • hormonski - duža izloženost estrogenu i progesetronu (rana pojava prve mesntruacije pre 12 g života, kasna menopauza- posle 50. g života), kasni prvi porođaj (posle 30.g), nerađanje, nedojenje; upotreba kontracepcije kod mladih žena, posebno pre prve trudnoće, povećava rizik od raka dojke
  • povećan je rizik od raka dojke i nakon hormonske susptitucione terapije kod žena u menopauzi
  • gojaznost kao faktor rizika
  • prekomerna upotreba alkohola
  • izloženost jonizujućem zračenju- što je veća izloženost a žena mlađa rizik je veći

Rak dojke se klinički ispolji najčešće kao čvor u dojci, ređe kao pojava sekrecije iz dojke ili promena na koži dojke. Žena najčešće sama primeti promenu u dojci, te se dijagnoza lako postavlja kliničkim pregledom ginekologa ili onkologa, mamografijom, ultrazvukom i potvrđuje uzimanjem dela i celog tumora tokom hiruške intervencije i slanjem materijala patologu na definititvno postavljanje dijagnoze. Uzimajući u obzir da je dojka isturen organ, dostupna za pregled i dijagnostiku a imajući u vidu učestalost obolevanja od karcinoma dojke preventivni pregledi su od izuzetnog značaja za prognozu i dalji ishod bolesti.

Prevencija podrazumeva metode kojima možemo dijagnostikovati bolest u ranom stadjumu kadu su izgledi za izlečenje najveći.

Metode za ranu dijagnostiku su klinički pregled i samopregled i radiološki pregledi: mamografija, ultrazvuk dojke i magnetna rezonanca.

Za pregled mlađih žena koje su u reproduktivnom periodu kao vid preventivnih preporučuje se klinički pregledi jednom godišnje dopunjen ultrazvučnim pregledom dojki. Klinički pregled obavlja ginekolog ili onkolog. Ultrazvuk u tom uzrastu ima prednosti uzimajući u obzir da su dojke tada pretežno žlezdanog sastava.

Ultrazvuk je neinvazivna dijagnostička metoda koja je naoročito značajna kao dopuna kliničkom pregledu, za razlikovanje prirode promene u dojci a koje su prethodno napipane tokom kliničkog ili samopregleda. Može se ponavljati češeće ukoliko je to potrebno. Jako je važan u dijagnostici bolesti dojke nakon ugradnje implanta dojki koje se danas obavljaju i iz estetskih razloga.

Mamografija je radiološka metoda koja predstavlja tzv. zlatni standard u dijagnostici raka dojki pri čemu se koristi rentgen zraci. Ovom metodom mogu se detektovati i male promene koje zbog veličine nisu dostupne kliničkom pregledu. Kod žena starije dobi ova metoda ima prednosti zbog strukture tkiva dojki; žlezdana struktura obično bude zamenjena masnim tkivom. Mamografija se prema preporukama obavlja jednom u 3 godine počev od 50- 69g. i obavlja je radiolog. Kod žena sa faktorima rizika mamografski pregledi se obavljaju češće i započinju u ranijim godimana, najčešće posle 40 g. života, i obavljaju se na 2 godine ili češće.

Samopregled dojkiTreba istaći i značaj samopregleda dojki, koje obavlja žena, mesečno, sa ciljem ranog otkivanja sumnjivih promena. Svaka sumnjiva promena zahteva klinički pregled lekara, dopunjen mamografskim, ultrazvučnim pregledom, a ponekad je potrebno uraditi i magnetnu rezonancu dojke.